Prtljag – Luka Klikovac

Dom omladine Beograda

18. – 30. aprila 2017.

 

Prtljag / Luka Klikovac

kustos izložbe: Jelena Matić

 

U kultnom filmu Mikelanđela Antonionija Uvećanje glavni junak, modni fotograf,  igrom slučaja je fotografisao ljubavni par u parku. Zainteresovanost žene za film i njen pokušaj da dođe do njega podstakao ga je da istraži snimljeni prizor. Postepenim uvećavanjem klasična crno-bela fotografija dokumentarnog karaktera postala je nesavršena, zrnasta struktura, dok je svakidašnja, pomalo idilična scena prešla u bizarnost jer se iza prve slike krila druga  ‒ slika ubistva. Šta se krije iza ‒  to je pitanje koje može da se veže za svaku fotografsku sliku. Nastala u mračnoj, tajanstvenoj kutiji, fotografija je zbog naše vekovne težnje da verno uhvatimo sliku iz prirode dobila status ogledalne slike. U toj u svojoj nametnutoj i prividnoj realnosti ona nam ostavlja prostor za različita tumačenja, destrukcije i dekonstrukcije, za stvaranje jedne ili više situacija i priča ispod te primarne slike koja nam je data.

Serija fotografija i rendgenskih snimaka pod nazivom Prtljag predstavlja poslednji deo trilogije Luke Klikovca. U prvom delu Memento autor se kroz fotografije sterilne, bolničke atmosfere mladih osoba na stolu za obdukciju bavio analizom života, smrti, vremenom, našom gotovo bezuspešnom borbom s njim, kao i samom fotografijom koja nas konstantno podseća na prolaznost i kraj. Nasuprot tome, u Ogledalu se  prikazima istih ličnosti, samo u mrtvačkim sanducima i s određenim kostimima i rekvizitima, fokusirao na neostvarene želje, fantazije i nametnute ideale, lažnu samoprezentaciju u društvu neprekidne proizvodnje i potrošnje tehnoloških slika, ukratko, na ono ka čemu tokom života svi manje-više stremimo, a što s njegovim prestankom postaje potpuno nebitno. Priča se nastavlja, ujedno i završava,  projektom Prtljag koji je smešten između pomenutih ciklusa i predstavlja potencijalnu realnost. Isti akteri snimljeni su noću u različitim eksterijerima i enterijerima gotovo nadrealne, napete i jezive atmosfere. Hladnog, udaljenog  pogleda, poput poslednjih ljudi na Zemlji, prikazani su s koferima i torbama u iščekivanju radnje koja tek treba da se desi. Ko su? Šta ili koga čekaju? Gde idu? Ovo nisu jedina pitanja koja se ovde nameću, već je tu i ono možda važnije: “Šta nose u prtljazima?” Zbog prisustva tenzije, filmske strukture, Luka Klikovac je ovde, mnogo više nego u prethodna dva ciklusa, zauzeo poziciju filmskog režisera koji apsolutno ništa ne prepušta slučaju: od odabira lokacija, izgleda protagonista, preko osvetljenja, snimanja do same prezentacije u galerijskom prostoru. Istovremeno je otišao dalje uvođenjem prosvetljenih rendgenskih snimaka koji posmatračima upravo otkrivaju misteriju sadržaja samog prtljaga. Po ustaljenim shvatanjima u fotografiji, negativ ili film sakriva jer nam daje obrise predmeta, ljudi i situacija, a pozitiv ili sama slika je ta koja otkriva. Ovde zatičemo suprotnost. Fotografija ili pozitiv je upravo ta koja skriva, a rendgenski snimak nam otkriva misteriju sadržaja kofera i torbi, uvodeći tako nove situacije i sadržaje u priče. Na ovaj način je problematika realnosti i autentičnosti fotografije  dobila jedan novi, netipičan pristup.

Delujući na principu okidača i izmeštanja klasične percepcije posmatrača Trilogija, pa samim time i Prtljag Luke Klikovca, jeste kritika ironije, apsurdnosti, bizarnosti savremenog društva, naših shvatanja sveta, vremena i stvarnosti, koja se prepliće s analizom i preispitivanjem same fotografije i naše percepcije.

Mr Jelena Matić

 

Share